Istina o Europskoj Uniji - prijevod na hrvatski

Istina o Europskoj Uniji - prijevod na hrvatski

U doba opće indoktrinacije i jednostrane propagande u Hrvatskoj jasno je da nema rasprave o ulasku u Europsku uniju. Svi političari i mediji složni su po pitanju ulaska u EU te zavaravaju građane da će u suprotnom ostati na Balkanu. Dakako da je to nuđenje lažnog izbora, jer upravo EU naziva ovu regiju Zapadnim Balkanom i želi je integrirati.

Stoga svako suprotno mišljenje, kritika, reakcija, propitkivanje osuđeno je na cenzuru ili pripisivanje nekoj vrsti “nazadnjaštva”.

Pred Vama je jedan kritički dokumentarac koji nam prikazuje drugu stranu EU. Na početku vidimo paralelu sa SSSR-om: Europskom unijom upravlja tisuće eurokrata, želi se stvoriti jedan entitet “Europljane”, uništiti ideja “nacionalne države” i suvereniteta, stvoriti federaciju europskih zemalja sa zakonskim karakterom. U nastavku je prikazan prosvjed unutar Europskog parlamenta zbog odbijanja provođenja referenduma o Lisabonskom sporazumu (preinačeni Ustav EU) u zemljama članicama. Irska je jedina zemlja u kojoj je proveden referendum i isprva je odbila Lisabonski ugovor, no nakon masovne jednostrane propagande on je prošao. Na kraju je prikazano postupno napredovanje europskog projekta: od Europske zajednice za ugljen i čelik, Europske ekonomske zajednice, Europske zajednice za atomsku energiju, Europske zajednice do Europske Unije kakvu danas poznajemo. Spominje se i upletenost Bilderberg grupe na čijim je sastancima vjerojatno i nastala prije 50 godina, te film završava sumnjom kako je projekt EU dio NWO (Novog svjetskog poretka).

ZEITGEIST - moving forward (Duh vremena - kretanje naprijed) sa hrvatskim titlovima

Zeitgeist: Moving Forward (Korak naprijed), redatelja Petera Josepha, dugometražni je dokumentarni film koji će zastupati nužnost tranzicije iz naše trenutne socioekonomske monetarne paradigme koja upravlja čitavim svijetom. Tematika će nadilaziti teme kulturalnog relativizma i tradicionalne ideologije te će se pomaknuti prema jezgri empirijskih „životnih“ atributa ljudskog i društvenog opstanka, ekstrapolirajući te temeljne prirodne zakone u novu održivu socijalnu paradigmu nazvanu „Ekonomijom baziranom na resursima“.
Tri centralne teme ovog rada su – Ljudsko ponašanje, Monetarna ekonomija i Primjenjena znanost. One zajedno tvore model za razumijevanje trenutne društvene paradigme; zbog čega je kritično maknuti se iz nje – u spoju sa novim, radikalnim, ali opet praktičnim društvenim pristupom zasnovanim na naprednim znanjima koji bi razriješio socijalne probleme kojim se suočava svijet danas. (moj-film.hr)

Kako jesti manje?

Jedna od prepreka u mršavljenju je prevelik unos hrane. Često pojedemo više nego je potrebno. To je navika koju je iznimno teško kontrolirati. Ako imate impuls da pojedete još, teško ćete ga zadržati. Zašto je to tako?

Naše tijelo je iznimno sofisticirani mehanizam koji nam tijekom dana šalje mnoštvo različitih signala. Jedan od tih signala je i potreba za hranom. Taj signal će trajati dok organizam ne dobije podatak da je želudac pun. Svi ste čuli kako impuls o sitosti kasni, te dolazi u mozak kad smo već pojeli previše.

Pokušati kontrolirati impuls samo pomoću discipline, motivacije i snage volje može imati kratkotrajni učinak. Ali, prvi put kad budete pod stresom, vratit ćete se starim navikama.






Moja priča

Kako sam otkrio način da jedem manje, te da pritom uživam?
Jedne večeri bio sam u društvu troje ljudi. Od nas četvero, jedna osoba je bila fit (nisam ja), a mi ostali smo imali višak kilograma. Započeli smo priču o tome, te pokušali naći uzrok. "Fit" osoba nam je objasnila da ona, kad jede, jede jako sporo, žvače i do 100 puta, te čak zna raditi i pauze usred jela. I ostatak njezine "mršave" obitelji jede isto tako. To mi je bilo vrlo interesantno, imalo je smisla, te sam odlučio i sam to isprobati.

Prije toga jeo sam prosječnom brzinom, prožvačem par puta i progutam. Često sam se prejedao, nekad bih trpao i kad ne stane, samo zato što je bilo fino.


Odlučio sam žvakati svaki zalogaj barem 30 puta. S obzirom da sam prvih dana bio izrazito motiviran, znao sam žvakati i preko 100 puta. Bilo mi je zabavno. Hrana je imala bolji okus (jer je duže bila u ustima?). Mogao sam pojesti samo 50% onoga što bih inače pojeo. Više nije bilo potrebe da jedem samo zato što je fino.
Hrana je izgubila "ovisnost", mogao sam uživati bez prejedanja. Pojeo bih manje, a ne bih se uopće osjećao zakinutim.


Nakon nekoliko tjedana, zbog stresa koji mi se događao tih dana, počeo sam opet jesti brže i više. Primjetio sam da mi se užasno žuri. Želio sam što prije pojesti, a nisam znao zašto. Nisam imao "živaca" dugo jesti.
Na sreću, našao sam lijek i za to. Svaki put kad bih primjetio da jedem brže, brojao bih žvakanje zalogaja do 30. Moram reći da bi mi prirodno nakon 30 žvakanja došlo da nastavim dalje žvakati, jer nisam htio progutati veće komade (kojih i dalje ima nakon 30 žvakanja). Smirio bih se i počeo više uživati u hrani, a osjećaj užurbanosti bi nestao. Sada pojedem oko 20-50% manje hrane, što smatram optimumom za zdrav život.


Nadam se da će vam ovo pomoći, kako u gubitku težine, tako i u opuštanju koje vam ovakav, svjesni pristup hrani može donijeti.


Aston.